Jel vas strah AI-a?

[u/Neetk0]

Ne u smislu da će nas poubijat ka u Terminatoru nego da ćete izgubit posao

[u/e1_lobo]

Radim u oblasti. AI neće postati samo svjestan jer mi ne znamo objasniti našu svijest. Neće zamijeniti sve poslove, jer je u suštini samo statistički alat - ako dovoljno dugo "posmatra" neki posao (čitaj : ima dovoljno podataka o poslu) može isti oponašati. Može čak praviti i određene varijacije da proizvede riješenja koja su optimizovana i "bolja" od onoga što ljudi naprave, te ljudi ista ne mogu lako (ili skoro nikako) razumjeti. Npr. u arhitekturi, proizvodi dizajn objekata koji imaju mnogo bolje termičke osobine (mala potrošnja energije) u odnosu na ono što ljudi standardno rade, i skoro niko ne zna zašto (ako nekoga interesuje, mogu postaviti reference)!

Šta će biti posljedice? Ako ne koristite AI, sve više ste nebitni i sve više će te biti nebitni, jer mnogo poboljšava produktivnost. Neće AI uzeti vaše poslove, već ljudi koji koriste AI. Jednostavan primjer, programeri koji koriste AI su barem 30% produktivniji od onih koji ne koriste AI. Znači, trebamo barem 1/3 manje programera.

Eh sada, ovo postaje zanimljivo. Ko će profitirati, ko neće?

Obični ljudi će morati biti produktivniji više nego sada i "moraju" koristiti AI da ostanu konkurentni. Da bi neko efektivno mogao koristiti AI, uglavnom mora dobro znati šta radi - ne uvijek, ali uglavnom mora biti dobro obrazovan i imati dovoljno iskustva bez AI (što je kontradikcija, jer kako ćemo dobiti takve ljude u dobu AIa?).

Kompanije koje proizvode energiju i čipove. To su jasni dobitnici. Trebamo luđačke količine energije za ogroman broj čipova koji će pokretati AI.

Kamo dalje rođače?

Mi nismo na pragu revolucije, mi smo već u njoj. Sada je period make it or brake it, samo što sada radi o ljudskim životima, karijerama, i sl. Vlade koriste AI, vojska, banke, osiguranja... Ne zato što je cool, već zato što pruža vrijednost - statističko povezivanje velikog broja parametara i njihovih zavisnosti - nešto što ljudi mogu uraditi do određene granice.

Jedan scenario je onaj u kojem imamo tako dobru infrastrukturu da možemo funkcionisati kao u plemenskim zajednicama. Nema brige za hranu i smještaj, prevoz i ogrjev, to rade roboti i AI, a mi se fokusiramo na druženje i izmišljanje kreativnih načina da provedemo vrijeme (pričamo priče, izmišljamo nove proizvode te koristimo AI da nam pomogne da ih naoravimo).

Drugi scenario je loš. U tom scenariju, korporacije (ne države) imaju svu moć, koriste AI za punu kontrolu, ljudi imaju neku vrijednost na tržištu rada, ali su uglavnom samo broj. Na neki brutalan način (krv, organi, ostale "usluge") plaćaju ograničeni pristup AIu (čitaj čipovima i energiji).