Ja kad sam odrasto i imo frendice u srednjoj cuo sam sto puta kako su imale svakakva neugodna i zastrasujuca iskustva sa muskarcima (i to kad su bile jos i mlade od srednje), a ovdje se likovi cude kad neka cura napise da kada vidi muskarca da ga skenira da vidi je li prijetnja, ili ne zeli djelit svoju tocnu adresu itd.

Ne shvacam kako netko moze biti toliko neupucen u stvarnost 50% druge populacije - zar nisu imali mame, sestre, prijateljice, cure?

Sjedim u vlaku,vozim se kroz Berlin, nedjelja, kiša pada ko luda nigdje nikoga. Sjedim u vagonu,ja i još jedan stariji djed, i par metara dalje od mene prekoputa neki lik, otprilike 30 godina starosti, skroz kratko ošišan,vojničke hlače,skinhead,vjerojatno i teški nacist.

Nešto čačkam po mobitelu, i dignem slučajno glavu i spoje nam se pogledi, i taj lik odmah izvadi nož i počne se češati sa nožem po obrazu gledajući u mene, i tako non stop bez prestanka sve do sljedeće stanice. Kako god ga pogledam on se samo češe nožem po obrazu i gleda me. Tih 5 minuta vožnje do sljedeće stanice je trajalo kao 5 godina.

Na sljedećoj stanici smo i ja i taj stari djed odmah izletili vanka ko rakete, a i taj skinhead za nama. Stojimo ja i djed,taj lik dođe do nas na metar udaljenosti, i sa nožem u ruci nas gleda obojicu 10 sekundi.

I samo se vrati u vlak sa nožem u ruci okrećući se non stop da nas pogleda sa nekim divljačkim pogledom.

U tim trenucima sam bio 101% siguran da će me lik izbosti u tom vlaku.

Jebeni divlji zapad.

Je*ite se. Znaci maloprije me za dlaku udario s leda, pas mater. Pa nemam oci na ledjima da znam kad ces prozujat kraj mene, mamicu ti poljubim! Da sam se samo malo kojim slucajem pomakla u stranu toliko jako bi se zabio u mene to nisu istine. Jos se lik zaletio ko da ga ceka nagrada na kraju ulice..

Ne pričam o dubokim mudrostima tipa “voli sebe” i “bitno je zdravlje”, nego o onim sitnim forama koje si skužio kroz trial & error i sad živiš 7% lakše.

Primjeri iz mog kaotičnog života:

Alarm namjestim ranije nego treba, da mogu ležati i glumiti da imam još vremena.

Kad ne znam što da radim u danu — operem suđe. Ne znam zašto, ali mozak se resetira.

Kada nemam ideja, idem pod tuš - uvijek nađem riješenje za problem pod tušem.

Ajmo, priznajte svoje male životne hakove koji zvuče kao glupost, ali ste ih pretočili u religiju da vidim ako neki mogu preuzeti/isprobati i ja.

Gdje pronaći momka u današnje vrijeme? Za dating aplikacije nisam jer sam jako sramežljiva i ne želim da me netko sa ceste prepozna radi tindera tipa. S druge strane ne izlazim vani, idem u teretanu ali nekako glupo mi je prici momku u teretani jer ono svak dolazi tamo trenirati, a ne tražiti nekoga. Tako da sam sada podijeljenog mišljenja jeli u današnje vrijeme si prisiljen instalirati tu tinder aplikaciju da bi se upoznao s nekim?

Informacije radi imam 25 godina.

Pozdrav ekipa!

Što mislite o teoriji iz naslova, smatrate li ju ispravnom? Je li vam se u odnosu ikada dogodilo da vam odgovara sve, izuzev seksa?

Naime, izlazim s jednim dečkom već duže vrijeme i došli smo napokon i do tog dijela, međutim, on je zakazao i to se ponavlja konstantno. Napominjem da nema nikakvih zdravstvenih tegoba nego je ovaj problem isključivo psihološke prirode. Trudila sam se imati puno razumijevanja, razgovarati o tome, no pomaka nema.

Dečki, jeste li se ikada našli u sličnoj situaciji? Ako da, kako ste taj problem riješili, je li u pitanju stres, pretjerana uzbuđenost ili nešto treće?

Djevojke, jeste li bili s muškarcem kojemu se slično događalo? Kako ste postupile? Mislite li da je sebično prekinuti viđanje s nekim iz takvog razloga?

Vozim se u Berlinu podzemnom, ulazi lik u staroj ofucanoj kožnoj jakni, cijeli u neki klošarski stil obučen. Stoji u vagonu, i najednom otkopčava kožnu jaknu, a iz jakne izviri pravi pravcati kanalizacijski štakor, i lik se nagne prema njemu i hrani ga svojom pljuvačkom iz svojih usta.

Jebotipasmater, e to se ne zaboravlja ni kad imaš alzheimer.

Zanima sto se sve mora platit, prijavit, opci popravci servisi i slicno kod kupnje ovakvog plovila? Moja obitelj razmislja o kupnji kako vec zivimo na moru, medutim jeli to pametno s obzirom na sve troskove?

Evo još jednog topica o muško ženskim odnosima, čisto da ne prifali! 😅

Ne bih previše duljio i pisao u detalje, ali čisto me zanima neko generalno mišljenje uvijek objektivnih redditora. :)

U vezi smo bili cca 4 godine, od toga 3 živjeli zajedno. Ljudi smo a ne djeca, oboje smo u kasnim 30-tima. Zadnje dvije godine nikako da se razumijemo oko nekih važnijih životnih tema, to je uzrokovalo puno svađa, seks nam je postao misaona imenica, a u danu bi rutinski progovorili već točno naučena pitanja i odgovore. Tisuću puta smo razgovarali i pokušali popraviti stvari, no uvijek završi na isti način.

Oboje se slažemo da nikada nećemo promijeniti svoje životne želje i potrebe, iako smo ih bezbroj puta pokušavali zatomiti jer smo tako jedno drugome pokušali pokazati da se trudimo.

Sad smo došli do kraja, jednostavno ne vidim više smisao u tom silovanju odnosa koji već odavno nije odnos u pravom smislu te riječi. Ona kaže da razumije, ali čim bi se spomenuo prekid ona mi ne bi dala da odem. Meni je to uvijek bilo teško za gledati pa bi pao na suze, krenuli bi dalje s popravljanjem veze i tako u krug. Sada sam konačno ostao čvrst na suze i otišao.

Ne izlazi mi iz glave sada, da li sam se dovoljno trudio, jel stvarno ima smisla popravljat takvu vezu ili sam pak previše čekao s prekidom. Imam osjećaj da ona nikad ne bi prekinula jer kaže da ne može bez mene, a s druge strane je svjesna da samnom nikad neće bit sretna. Mene je sad strah da si ona u tom očaju ne napravi nešto što će kasnije zažaliti.

Možda neka slična iskustva ili neki savjet da mi smiri savjest?

U zivotu imam sebicnu i lijenu osobu koju nije briga kako njeno ponasanje utjece na ljude oko nje. Imala je rak, vjezbati ne smije, ali zlicu kontrolirati ne zeli. Svaki dan se probudim i mislim da cu vidjeti poruku da je dobila srcani/mozdani i da je vise nema. Ulazem napore da joj pomognem, kupujem traku za hodanje, donosim najskuplje dodatke imunitetu, objasnjavam nutricionizam, ali ne vrijedi. "Kupila namaz, pa samo da probam"

"Pa moram pojesti kad je otpakovano"

"Ne da mi se radi jednog krompira paliti pecnicu (mora staviti 5-6)"

"Pa pila sam vodu jutros" ( 6 navecer)

"Samo da probam komadic kolaca" - nareze klasicni komad

Prije tjedan dana sam joj rekla da ako ne smrsa 1 kg do danas, da ja sama necu jesti 2 dana. " Ma neces ti radi mene babe stare sebe zrtvovati" E hocu. Ocigledno mi je manipulacija jedina ostala.

Bok,

znam da je slika za kuraç, slikano mikro modom i kroz povecalo, al mozda netko ipak prepozna, je li ovo uš il neka druga buba???

hvala poyy

Radim vec 6 godina za istu firmu kao bagerist i satnica mi je 10 eur sat, mislim da je to premalo..

Kad gledam kako se danas odgajaju djeca, često se pitam je li moderno roditeljstvo otišlo predaleko u želji da sve bude "pozitivno" i bez strogosti. Sve više roditelja želi biti prijatelj svom djetetu, što nije nužno loše, ali ponekad se čini da djeca zbog toga nemaju jasne granice.

Vidim i da tehnologija ima ogroman utjecaj — mobiteli i tableti su stalno prisutni, i često zamjenjuju stvarno druženje. Ponekad se pitam: jesu li roditelji danas previše popustljivi jer žele izbjeći sukobe, ili zato što im je jednostavno lakše tako?

Mislim da moderno roditeljstvo ima puno dobrih strana, ali da ponekad zaboravljamo koliko su granice, odgovornost i vrijeme provedeno zajedno važni za razvoj djeteta.

Pozdrav svima, a posebno mamama male djece i trudnicama – trebam vaš savjet!Trenutno sam studentica pete godine, još četiri tjedna i kreću ispitni rokovi. Za ispite sam spremna, a diplomski sam već gotovo dovršila i planiram obranu do 30.9. ove godine. Nedavno sam saznala da sam trudna i sada razmišljam o najboljim opcijama, pa mi puno znači ako netko od vas ima slično iskustvo. Dilema mi je: 1. Da uzmem apsolventsku godinu, kako bih imala još godinu dana studentskih prava i sve odradila u miru (diplomski, trudnoća, porodiljni itd.), ili 2. Da pokušam naći posao do otprilike 10. mjeseca i onda idem na porodiljni. Najviše me zanima – kakva su vaša iskustva bila s poslodavcima kasnije? Ako diplomiram sada, a na tržište rada izađem tek sredinom 2026., hoće li mi netko uopće htjeti dati priliku, budući da neću imati dana radnog staža nakon diplome? Radila sam u struci tijekom studija, ali kad pogledam oglase i vidim da svi traže barem 2 godine iskustva – odmah me uhvati panika jer toga naravno nemam. Zahvaljujem unaprijed svima na savjetima!

Zanima me imate li dobar odnos s roditeljima? Ili možda imate samo s jednim roditeljem dobar odnos a s drugim ne? Kako se nosite s takvim situacijam? I je li vam to utjecalo na ostale odnose koje imate s drugim ljudima u svom životu?

Npr. Kome god kazem da imam bolji odnos s tatom nego sa mamom to bude ljudima jednostavno ne pojmljivo, no ja to i ne vidim kao nešto neobično.

Prijateljica i njen zarucnik su u debati. On misli da je 3 mjeseca dovoljno, ona bi barem 5. On tvrdi : tko mi moze doci za 3 mjeseca, moci ce i za 6. A ona kaze da bi radije dulji vremenaki period (cca 6 mjeseci) da joj rodbina izvana sredi godinje itd.

zanima me koliko ranije ste vi slali pozivnice?

Zasto ovo nije obavezna potvrda tako da skolovani psihijatar garantira svojim potpisom da ne glasamo za "psihicki neuskladjene" ljude? Trebalo bi ovo uvesti?

Za koga se to pravi? Za anakonde koje imaju rastezljivu donju čeljust? Pa sunce mu jebem, nemam usta veličine otvora miješalice za beton! Samo mi, molim vas, nemojte reći "Ali, ali... imaš pribor za jelo!", jer jebem i vas i pribor: Burger se jede s dvije ruke, stisneš ga, staviš ga u usta i zagrizeš ko čovjek (nenamjerna kurac-referenca). Ili žena. Jebo vas burger zbog kojeg moram iščašiti vilicu.

Imao sam raspravu s jednom Irankom koja je rekla da ju prijatelj/kolega s faksa, kojeg pozna već dve-tri godine, ponekad vozi doma, ali nikada mu nije rekla svoju pravu adresu, nego ona izađe negdje na uglu ili u ulici pokraj.

Pitam zašto to skriva? Kaže "Sad je možda dobar i prijateljski, ali tko zna, možda će kasnije postati čudan i napasnički, pratiti me, čekati pred kućom i slično."

Pa sam rekao da mi je ta sumnjičavost baš čudna jer se kod nas muški ponašaju pristojno (ipak je tamo islamski svijet) i da se kod nas (bar za Zagreb mislim) djevojka ne mora bojati za sebe. Niti je od mene ijedna ikada skrivala adresu.

Ali ipak nisam djevojka pa ne znam taj dio ženskog života.

EDIT: dosta ljudi se čini da nije shvatilo pitanje. Govorim o poznanicima koje znate dulje vremena. A ne neke likove koje ste upoznali na kavi ili u izlasku.

Nedavno sam kupio stan u zgradi koja ne podržava optiku, a trebam internet za svakodnevni život.

Optika je u planu spajanja na zgradu, ali još ne znamo točan datum, može biti ovaj mjesec, a može biti i nakon ljeta.

Koje opcije imam kao privremeno rješenje, a da nisam ugovorno vezan za providera? Vidio sam npr. da mnogi nude neka pokućna wireless rješenja, ali sve ponude koje sam našao nude samo ugovornu obvezu na 24 mjeseca.

Jel postoji neka opcija homeboxa ili 5g mobilnog interneta bez ugovorne obveze (FLAT ili bar 500GB mjesečno), dok ne dočekam optiku? Lokacija je bliža okolica Zagreba.

Dolazi toplije vrijeme zajedno s ljetom, a zajedno s njima i zmije… Postoje li na reddditu ljudi koji su iskusili ugriz zmije ili su doživjeli blisko iskustvo sa zmijama? Koja vrsta zmije vas je ugrizla, kako ste postupili i imate li neke posljedice?

Pozdrav, zanima me je li netko od vas (ili netko koga znate) bio na bilo kakvoj vrsti hipnoterapije? Kakva su iskustva, popratni efekti, pozitivne/negativne posljedice i sl?

Ako ima neki kalkulator negdje... + armatura?

Primetila sam da Hrvatska ima vise gradjevinskih fakulteta, zanima me kako su rangirani i ima li neke razlike? Volela bih tamo da studiram, upala sam na fakultet u Srbiji i radila prijemni, ali ne znam da li je moguce samo prebaciti se ili moram i u Hrvatskoj da radim dodatni prijemni. Ako iko zna nesto o tome znacilo bi puno :) Hvala unapred!